Reč autora:
Neka Vas ne brine naslov sajta. Korak do kraja ne mora značiti korak unazad. To može biti i korak napred, korak ka rešavanju problema. A da li će to biti napred ili nazad, to će zavisiti prvenstveno od Vas... Još nešto: ovaj sajt nema komercijalnu funkciju, ne reklamiramo ništa ne prodajemo ništa. Nema zarade. Samo namera da se pomogne onima koji su u velikim zdravstvenim problemima. (Autor)
U zadnje vreme sve je učestalija pojava raznoraznih pošasti tipa bolesti srca, kancera, leukemija, dijabetesa i sl... Ono što je zajedničko za sve ove savremene bolesti je da se uglavnom javljaju kao posledica pada imuniteta a da njihovo lečenje više ne zavisi toliko od lekova koliko od promena navika, svesti i načina života.
Trenutna situacija npr. u Americi je da svakog minuta umre po jedna osoba od bolesti srca kao i jedna osoba od kancera. To znači da dok završite sa čitanjem ovog teksta bar 30-tak njih će završiti svoju priču. Normalno da je na svetskom nivou ta brojka mnogo veća. Kod nas u Srbiji trenutno stanje je da svakih 18 minuta umre po jedna osoba od srčanih bolesti a godišnje se evidentira preko 30.000 novih slučajeva oboljenja od raka od kojih preko 20.000 umre sa tempom uvećanja od 15% godišnje.
Ovome treba dodati i posledice bačenog uranijuma kojim je 1999 zasipana Srbija. Taj uranijum prolazi kroz tkzv. "latentni period" a to je period koji je potreban da se aktiviraju efekti radijacije. Najosetljiviji na posledice zračenja jesu kosti i limfomi koji će prvi odreagovati na radijaciju. Tako je "latentni period" ili potrebno vreme za aktiviranje leukemije i limfnih tumora oko 7 godina što od 1999. + 7 iznosi 2006. Godina 2006 je godina eksplozije ovih vrsta malignih oboljenja. Za sve ostale tumore i kancere ovaj period iznosi 15 godina što ukazuje da će godine od 2014. pa nadalje biti godine prepune ovakvih oboljenja.
Prognoze svetske zdravstvene organizacije za Srbiju su da će, ako se zadrži ovakav tempo razboljevanja, već u 2020. godini, svaki drugi stanovnik imati neki oblik raka, kancera, ciste ili neko drugo autoimuno oboljenje. Sigurno je da Vi ne bi ste želeli da budete deo ove statistike i ako imate želju da sačuvate zdravlje svoje ili svojih najbližih, odvojićete malo vremena za ovaj projekat. U borbi sa bolestima, kao rešenje, pred vama stoje 2 izbora:
1. Alternativa (veganstvo)
2. Klasična medicina (lekovi)
Svaki od ovih načina ima svoje prednosti i mane.Svakako da klasična medicina ima svojih prednosti, pogotovu ako je visoko tehnološki razvijena, za razliku od siromašne medicine u kojoj se terapija svodi na glumu i improvizaciju nestručnog i korumpiranog osoblja opterećenog uglavnom sujetom i materijalnim benefitom, neradom i aljkavošću, gde će te vi biti samo dosadni pacijent koji ometa kafe-pauzu ili doručak i dobićete bilo kakvu terapiju samo da vas skinu sa dnevnog reda jer je plata ista bez obzira na gužvu, koje će samo gledati da vam utrapi neki lek od koga se dobija provizija bez obzira na njegovu neuspešnost,. Ipak, treba iskoristiti one bolje strane klasične medicine ali ne treba joj slepo verovati i zanemarivati alternativu (veganstvo).
Ako se odlučite za alternativu, to onda podrazumeva da ćete morati da promenite svoje životne navike, da se okrenete zdravoj hrani. Prvo što morate da uradite je da izvučete glavu iz peska, da prestanete da ponavljate kao papagaj: “mene to ne interesuje,.... meni se to ne može dogoditi, ....ne volim takve teme, .....živeću kolika mi je sudbina, ..moj imunitet je natprosečan i nisam kao drugi, ...moj deda je pušio i živeo 100 godina” i sl. Moraćete da smanjite konzumaciju mesa i namirnica životinjskog porekla, alkohol, pušenje, moraćete da izađete iz automobila i da se setite da imate noge i zamislite, možda čak i da se bavite sportom, jer vi uopšte niste “vaš deda” i uopšte ne živite u istim uslovima, čak ni u sličnim...
Neka Vas ne brine naslov sajta. Korak do kraja ne mora značiti korak unazad. To može biti i korak napred, korak ka rešavanju problema. A da li će to biti napred ili nazad, to će zavisiti prvenstveno od Vas... Još nešto: ovaj sajt nema komercijalnu funkciju, ne reklamiramo ništa ne prodajemo ništa. Nema zarade. Samo namera da se pomogne onima koji su u velikim zdravstvenim problemima. (Autor)
U zadnje vreme sve je učestalija pojava raznoraznih pošasti tipa bolesti srca, kancera, leukemija, dijabetesa i sl... Ono što je zajedničko za sve ove savremene bolesti je da se uglavnom javljaju kao posledica pada imuniteta a da njihovo lečenje više ne zavisi toliko od lekova koliko od promena navika, svesti i načina života.
Trenutna situacija npr. u Americi je da svakog minuta umre po jedna osoba od bolesti srca kao i jedna osoba od kancera. To znači da dok završite sa čitanjem ovog teksta bar 30-tak njih će završiti svoju priču. Normalno da je na svetskom nivou ta brojka mnogo veća. Kod nas u Srbiji trenutno stanje je da svakih 18 minuta umre po jedna osoba od srčanih bolesti a godišnje se evidentira preko 30.000 novih slučajeva oboljenja od raka od kojih preko 20.000 umre sa tempom uvećanja od 15% godišnje.
Ovome treba dodati i posledice bačenog uranijuma kojim je 1999 zasipana Srbija. Taj uranijum prolazi kroz tkzv. "latentni period" a to je period koji je potreban da se aktiviraju efekti radijacije. Najosetljiviji na posledice zračenja jesu kosti i limfomi koji će prvi odreagovati na radijaciju. Tako je "latentni period" ili potrebno vreme za aktiviranje leukemije i limfnih tumora oko 7 godina što od 1999. + 7 iznosi 2006. Godina 2006 je godina eksplozije ovih vrsta malignih oboljenja. Za sve ostale tumore i kancere ovaj period iznosi 15 godina što ukazuje da će godine od 2014. pa nadalje biti godine prepune ovakvih oboljenja.
Prognoze svetske zdravstvene organizacije za Srbiju su da će, ako se zadrži ovakav tempo razboljevanja, već u 2020. godini, svaki drugi stanovnik imati neki oblik raka, kancera, ciste ili neko drugo autoimuno oboljenje. Sigurno je da Vi ne bi ste želeli da budete deo ove statistike i ako imate želju da sačuvate zdravlje svoje ili svojih najbližih, odvojićete malo vremena za ovaj projekat. U borbi sa bolestima, kao rešenje, pred vama stoje 2 izbora:
1. Alternativa (veganstvo)
2. Klasična medicina (lekovi)
Svaki od ovih načina ima svoje prednosti i mane.Svakako da klasična medicina ima svojih prednosti, pogotovu ako je visoko tehnološki razvijena, za razliku od siromašne medicine u kojoj se terapija svodi na glumu i improvizaciju nestručnog i korumpiranog osoblja opterećenog uglavnom sujetom i materijalnim benefitom, neradom i aljkavošću, gde će te vi biti samo dosadni pacijent koji ometa kafe-pauzu ili doručak i dobićete bilo kakvu terapiju samo da vas skinu sa dnevnog reda jer je plata ista bez obzira na gužvu, koje će samo gledati da vam utrapi neki lek od koga se dobija provizija bez obzira na njegovu neuspešnost,. Ipak, treba iskoristiti one bolje strane klasične medicine ali ne treba joj slepo verovati i zanemarivati alternativu (veganstvo).
Ako se odlučite za alternativu, to onda podrazumeva da ćete morati da promenite svoje životne navike, da se okrenete zdravoj hrani. Prvo što morate da uradite je da izvučete glavu iz peska, da prestanete da ponavljate kao papagaj: “mene to ne interesuje,.... meni se to ne može dogoditi, ....ne volim takve teme, .....živeću kolika mi je sudbina, ..moj imunitet je natprosečan i nisam kao drugi, ...moj deda je pušio i živeo 100 godina” i sl. Moraćete da smanjite konzumaciju mesa i namirnica životinjskog porekla, alkohol, pušenje, moraćete da izađete iz automobila i da se setite da imate noge i zamislite, možda čak i da se bavite sportom, jer vi uopšte niste “vaš deda” i uopšte ne živite u istim uslovima, čak ni u sličnim...
Mnogi će reći i ovako: "naši preci, generacije pre nas, hranile su se slično kao mi pa su živeli...". Ova tvrdnja je pogrešna. Oni uopšte nisu imali ovaj stepen toksikacije, zagađenosti, industrijsku hranu prepunu aditiva, radijaciju i sl. Da bi došlo do aktivacije npr. malignih bolesti, potrebno je formirati plodno tlo za njih, a onda ubaciti seme koje će ih inicirati. Plodno tlo biće ishrana bogata rafinisanim, industrijskim namirnicama, šećerom, masnom hranom, termički obrađenom. Seme koje će izazvati stvaranje bolesti biće, toksini i aditivi u ishrani, radijacija, stresovi, kozmetički otrovi i sl. Možda su prethodne generacije i imale neku osnovu za razvoj ovih bolesti ali u to vreme nije bilo toliko izazivača bolesti. Drugim rečima i da je bilo peska i vode, nije bilo toliko cementa. Sada imate cement u izobilju...
Sirova hrana ima sve što vam treba, ali da bi se na njoj zaradilo, mora joj se produžiti rok trajanja kako bi što duže ostala u rafovima prodavnica. Zato će se ona pasterizovati, skuvati, ispeći, rafinisati, dodavati konzervansi i sl. Ovi procesi produžiće rok trajanja ali će uništiti sve enzime, što će vas dovesti u bolesno stanje. Ali, koga je briga za to. Prehrambene proizvođače? Farmaceutsku industriju? Bilo koju službu? Sve što donosi novac, opravdano je, na žalost.
Sirova hrana ima sve što vam treba, ali da bi se na njoj zaradilo, mora joj se produžiti rok trajanja kako bi što duže ostala u rafovima prodavnica. Zato će se ona pasterizovati, skuvati, ispeći, rafinisati, dodavati konzervansi i sl. Ovi procesi produžiće rok trajanja ali će uništiti sve enzime, što će vas dovesti u bolesno stanje. Ali, koga je briga za to. Prehrambene proizvođače? Farmaceutsku industriju? Bilo koju službu? Sve što donosi novac, opravdano je, na žalost.
Stoka se hrani hormonima, da bi brže porasla i da bi se više zaradilo, hrani se koštanim brašnom, jeftinije je, zato se i razboljeva pa se onda kljuka antibioticima da bi se smanjio rizik od gubitka. U startu je već prepuna otrova. Zatim sledi proizvodnja mesnih prerađevina, smanjuje se količina mesa a dodaju pojačivači mase, ukus se gubi ali to se rešava - dodaju se ativi svakakvih vrsta koji poboljšavaju izgled, boju, miris, konzervansi, polifosfati, karageni... Zatim slede malverzacije u trgovinama, istek roka trajanja, zamrzavanje, odmrzavanje, roba sumnjivog porekla. Nakon kupovine vi to pržite u sumnjivom ulju, pregorevate zejtin, dodajete još aditiva, pojačivače ukusa i sl. kako bi meso bilo ukusnije, normalno. Svi u ovom lancu gledaju da profitiraju i svi to čine na uštrb zdravlja.
Sa druge strane,seljak takođe gleda da profitira pa prska svim i svačim poljoprivredne proizvode kako bi uvećao prinose. Počevši od setve pa sve do žetve ili branja. A i posle toga, kako bi se omogućilo produženo lagerovanje robe, transport, sprečilo truljenje, napad štetočina... Pri tome, većina njih je nepismeno, a neki su toliko željni profita pa i ne čitaju uputstva za primenu hemije već idu po logici "više znači bolje" ili "od viška ne boli glava". Sve to dođe kao savršena salata za gore pomenuto meso.
Normalno je i da uz slano meso ide dobro piće. Može i sok. U tetrapaku, normalno, zdraviji je? A gde je tu profit? I kod sokova važi isto pravilo. Što manje voća, veća zarada. Ali sok onda nema dobar ukus? Rešićemo i to. Ubacite veštačke arome i boju, I što više šećera. On će popraviti loš ukus, a produžiće i rok trajanja. On se nalazi na listi supstanci koje izazivaju zavisnost pa će se sokovi više prodavati. A to što izaziva kiselu PH vrednost - farmaceutska industrija će već dati neku tabletu za to i svi će biti zadovoljni. Uostalom, možemo da ubacimo i aspartan umesto šećera, jači je, a dosta jeftiniji. Zarada je mnogo veća. Ali aspartan izaziva neuro poremećaje, multipl sklerozu? Nebitno... Sa druge strane ni stvarni sadržaj soka nije onakav kako na deklaraciji piše ali ne budite baš toliki sitničari.
Ne zaboravite da pre ručka dobro operete i ruke. To što su vam sapuni, šamponi i ostala sredstva puna sodium lauret sulfata, sredstva koje izaziva kancere kože i sve vrste ekcema i dermatitisa, nebitno je. Što više sodijuma, veća pena. Onda se može uštedeti na kvalititnim sirovinama koje su nepotrebno skupe. Možete napraviti sapun i od đubreta, ali bitno je da pravi dobru penu. A možemo te mane korigovati lepim bojama i parfemima. Evo, daćemo vam i triklosan gratis uz to (možete se uveriti unjegov kvalitet - potražite ga na google-u).
Šta učiniti u takvom trenutku? Što se tiče hrane, prvo morate da shvatite da ne postoji zdrava i nezdrava hrana. Postoji otrov-hrana i normalno opasna hrana. Vaše je da rizike smanjite na najmanju moguću meru. Da ih izbegnete nećete moći ali morate da ih dovedete na razumnju meru, tj. meru sa kojom će telo moći da se bori. Prvi korak je da korigujete ishranu u pravcu biljne hrane. Nakon toga gledate da hrana bude što manje zatrovana i koristite je u sirovom stanju.
Šta učiniti u takvom trenutku? Što se tiče hrane, prvo morate da shvatite da ne postoji zdrava i nezdrava hrana. Postoji otrov-hrana i normalno opasna hrana. Vaše je da rizike smanjite na najmanju moguću meru. Da ih izbegnete nećete moći ali morate da ih dovedete na razumnju meru, tj. meru sa kojom će telo moći da se bori. Prvi korak je da korigujete ishranu u pravcu biljne hrane. Nakon toga gledate da hrana bude što manje zatrovana i koristite je u sirovom stanju.
U čemu je poenta veganstva? Možda će vas ova priča podsetiti na jednu drugu, mnogo veću priču...
Hemičari će reći: Magnezijum je uvek magnezijum, gvožđe je gvožđe, kalcijum je kalcijum bio on sirov, kuvan ili pečen. Veganstvo ne insistira toliko na hemiji koliko na karakteru elemenata. Ono elemente deli na 'žive' ili 'mrtve'. Za njega postoji 'živi' i 'mrtvi' kalcijum. Ovde glavnu ulogu preuzima biljka. Ona poput Boga vaskrsava mrtve stanovnike zemlje, korenom ih podiže ih iz smrti i dovodi do sunca, gde ih u procesu fotosinteze oživljava, dajući im dah života prikačivši im enzime, 'žive anđele'. Tako je sada naš kalcijum postao 'živi' kalcijum a tu organsku osobinu daje mu enzim koji je na neki način postao njegova duša. Kako će vaša kost upotrebiti 'živi' kalcijum? Tako što će enzim omogućiti potrebnu komunikaciju. Mislite li da, ako vam treba gvožđa, vi možete sastrugati gvožđe sa metalne šipke i to pojesti? Magnezijum? Kalcijum? Vi možete koristiti i suplemente, ali je iskoristljivost mineralnih materija i vitamina najbolja uz prisustvo odgovarajućih enzima.
Ali, šta se sada dešava? Ako je to kalcijum u bademu, susamu ili je to magnezijum u spanaću, svejedno, šta vi radite? Vi uzimate i pečete taj badem, kuvate spanać oduzimajući na taj način enzim koji mu je dodeljen vraćajući ga time u neoragnsko carstvo, praveći od njega ponovo mrtvu materiju. Možda vam parola: "treba jesti više kuvano - manje prženo" zvuči ok ali nećete imati mnogo koristi od kuvane hrane. Svakako da je kuvana hrana manje lošija od pržene ali enzim je mrtav, bio on kuvan ili pečen. Kinezi imaju poslovnicu "Čovek je ono šta jede". Hrana prenosi svoju osobinu na onoga koji je jede. 'Živa hrana' daje vam život a 'mrtva' bolest i smrt. Samo je pitanje vremena. Svakako da to nije brzi proces i ništa se posebno neće desiti za dan-dva. Ali za 10, 20,30 godina takve ishrane, posledice će već biti vidljive. Ako tome dodamo i genetske predispozicije, ovo vreme može biti i dosta kraće ili duže.
Priča se svodi na apsorciju sunčeve svetlosti koja nam je neophodna da bi smo normalno funkcionisali. Do sunčeve svetlosti možete doći jednim delom direktno, tj. da je "uhvatite" preko kože, ali drugi (veći) deo morate da ubacite u sebe putem hrane. Biljke su poput solarnih panela, one akumulitraju sunčevu energiju u sebe, u svoje plodove, a mi jedući te biljke, prenosimo tu energiju na nas. Mi možemo doći do te energije i indirektno, jedući životinje koje su se hranile tim biljkama, ali u tom slučaju akumulirana energija odstupa od originalne tj. modifikovana je i to najčešće u negativnoj vrednosti. Hraneći se biljkama vi faktički kao da gutate baterije napunjene energijom. Ta energija je pozitivnog tipa ali uništava se termičkom obradom.
Hemičari će reći: Magnezijum je uvek magnezijum, gvožđe je gvožđe, kalcijum je kalcijum bio on sirov, kuvan ili pečen. Veganstvo ne insistira toliko na hemiji koliko na karakteru elemenata. Ono elemente deli na 'žive' ili 'mrtve'. Za njega postoji 'živi' i 'mrtvi' kalcijum. Ovde glavnu ulogu preuzima biljka. Ona poput Boga vaskrsava mrtve stanovnike zemlje, korenom ih podiže ih iz smrti i dovodi do sunca, gde ih u procesu fotosinteze oživljava, dajući im dah života prikačivši im enzime, 'žive anđele'. Tako je sada naš kalcijum postao 'živi' kalcijum a tu organsku osobinu daje mu enzim koji je na neki način postao njegova duša. Kako će vaša kost upotrebiti 'živi' kalcijum? Tako što će enzim omogućiti potrebnu komunikaciju. Mislite li da, ako vam treba gvožđa, vi možete sastrugati gvožđe sa metalne šipke i to pojesti? Magnezijum? Kalcijum? Vi možete koristiti i suplemente, ali je iskoristljivost mineralnih materija i vitamina najbolja uz prisustvo odgovarajućih enzima.
Ali, šta se sada dešava? Ako je to kalcijum u bademu, susamu ili je to magnezijum u spanaću, svejedno, šta vi radite? Vi uzimate i pečete taj badem, kuvate spanać oduzimajući na taj način enzim koji mu je dodeljen vraćajući ga time u neoragnsko carstvo, praveći od njega ponovo mrtvu materiju. Možda vam parola: "treba jesti više kuvano - manje prženo" zvuči ok ali nećete imati mnogo koristi od kuvane hrane. Svakako da je kuvana hrana manje lošija od pržene ali enzim je mrtav, bio on kuvan ili pečen. Kinezi imaju poslovnicu "Čovek je ono šta jede". Hrana prenosi svoju osobinu na onoga koji je jede. 'Živa hrana' daje vam život a 'mrtva' bolest i smrt. Samo je pitanje vremena. Svakako da to nije brzi proces i ništa se posebno neće desiti za dan-dva. Ali za 10, 20,30 godina takve ishrane, posledice će već biti vidljive. Ako tome dodamo i genetske predispozicije, ovo vreme može biti i dosta kraće ili duže.
Priča se svodi na apsorciju sunčeve svetlosti koja nam je neophodna da bi smo normalno funkcionisali. Do sunčeve svetlosti možete doći jednim delom direktno, tj. da je "uhvatite" preko kože, ali drugi (veći) deo morate da ubacite u sebe putem hrane. Biljke su poput solarnih panela, one akumulitraju sunčevu energiju u sebe, u svoje plodove, a mi jedući te biljke, prenosimo tu energiju na nas. Mi možemo doći do te energije i indirektno, jedući životinje koje su se hranile tim biljkama, ali u tom slučaju akumulirana energija odstupa od originalne tj. modifikovana je i to najčešće u negativnoj vrednosti. Hraneći se biljkama vi faktički kao da gutate baterije napunjene energijom. Ta energija je pozitivnog tipa ali uništava se termičkom obradom.
Nemojte gubiti vreme tražeći lek za rak, multipla sklerozu, kancer, alchajmer i sl.... Lek kao posebna, solo stavka, ne postoji. Ne postoji, tableta, kapsula, sirup, čaj, biljka koja će vas izlečiti od teških bolesti. Lečenje ne pripada jednom leku.
Lečenje je zbir primene većeg broja postupaka. Morate sprečiti dalje trovanje organizma, preći na sirovu ishranu biljkama, detoksikovati se i promeniti režim života. Ako to ne uradite, nikakav 'lek' vas ne može spasiti.
Svakako da filozofija "jedna bolest-jedan lek" odgovara onom profilu pacijenata koji ne želi da se odrekne svojih nezdravih hedonističkih navika, već želi da nastavi život po starom i da eventualno pored toga popije kapsulu-dve ili pojede jednu biljčicu ili pak popije čaj koji će ga izlečiti?!? Zato je i na web-u velika potražnja za 'magičnim biljem' i lekovima a samim tim i ponude koja čeka da lakovernim pacijentima uzme novac, tipa: "ej, ima jedna biljka i raste samo u Amazonu ali košta 100 evra a zove se npr. 'Amazonsko zmijsko sunce' :-)". Pazite, naziv biljke je veoma bitan. Ako se npr. zove "Pirotska crvena bobica" - onda nema ništa od prodaje. Većina će normalno platiti tih 100 i više evra, radije nego li da se odrekne kobasica, sireva, grickalica i pljeskavica. Vi možete i dalje zabadati glavu u pesak, ali tigar ipak stoji u vašoj blizini.
Određene biljke možete koristiti kao dodatnu pomoć Vašoj borbi tj. kao dodatak ishrani. Recimo, ulje kanabisa već samo po sebi ima dovoljnu jačinu da pokrene izlečenje i najjačih autoimunih bolesti, ali, ako ga još prati i adekvatna ishrana i ponašanje, onda bi smo mogli da kažemo da je to već solidna strategija borbe, na nivou generala. Čak i da se oslonimo samo na ulje, bilo bi tu nekih korisnih efekata, ali, ova druga kombinacija bi Vam bila mnogo sigurnija.
Ukratko, borba se ne zasniva na tome da vi uništite uljeze ili mutirane ćelije nekim sredstvom, direktno. Sve što koristite ima za cilj da podigne imuni sistem, da ga motiviše i ojača, a onda će imuni sistem odraditi svoj posao. Jedino on ima kredibilitet i mogućnosti da se izbori sa autoimunim negativcima. Nije li u hrišćanstvu izrečeno: "Ne svetite se sami. Moja je osveta, ja ću uzvratiti." Znači, Vaše je samo da pripremite teren. Omogućite Vašem imunom sistemu, Vašem zaštitniku, da radi svoj posao.
Lečenje je zbir primene većeg broja postupaka. Morate sprečiti dalje trovanje organizma, preći na sirovu ishranu biljkama, detoksikovati se i promeniti režim života. Ako to ne uradite, nikakav 'lek' vas ne može spasiti.
Svakako da filozofija "jedna bolest-jedan lek" odgovara onom profilu pacijenata koji ne želi da se odrekne svojih nezdravih hedonističkih navika, već želi da nastavi život po starom i da eventualno pored toga popije kapsulu-dve ili pojede jednu biljčicu ili pak popije čaj koji će ga izlečiti?!? Zato je i na web-u velika potražnja za 'magičnim biljem' i lekovima a samim tim i ponude koja čeka da lakovernim pacijentima uzme novac, tipa: "ej, ima jedna biljka i raste samo u Amazonu ali košta 100 evra a zove se npr. 'Amazonsko zmijsko sunce' :-)". Pazite, naziv biljke je veoma bitan. Ako se npr. zove "Pirotska crvena bobica" - onda nema ništa od prodaje. Većina će normalno platiti tih 100 i više evra, radije nego li da se odrekne kobasica, sireva, grickalica i pljeskavica. Vi možete i dalje zabadati glavu u pesak, ali tigar ipak stoji u vašoj blizini.
Određene biljke možete koristiti kao dodatnu pomoć Vašoj borbi tj. kao dodatak ishrani. Recimo, ulje kanabisa već samo po sebi ima dovoljnu jačinu da pokrene izlečenje i najjačih autoimunih bolesti, ali, ako ga još prati i adekvatna ishrana i ponašanje, onda bi smo mogli da kažemo da je to već solidna strategija borbe, na nivou generala. Čak i da se oslonimo samo na ulje, bilo bi tu nekih korisnih efekata, ali, ova druga kombinacija bi Vam bila mnogo sigurnija.
Ukratko, borba se ne zasniva na tome da vi uništite uljeze ili mutirane ćelije nekim sredstvom, direktno. Sve što koristite ima za cilj da podigne imuni sistem, da ga motiviše i ojača, a onda će imuni sistem odraditi svoj posao. Jedino on ima kredibilitet i mogućnosti da se izbori sa autoimunim negativcima. Nije li u hrišćanstvu izrečeno: "Ne svetite se sami. Moja je osveta, ja ću uzvratiti." Znači, Vaše je samo da pripremite teren. Omogućite Vašem imunom sistemu, Vašem zaštitniku, da radi svoj posao.